EDUKACIJA BOLESNIKA I ČLANOVA OBITELJI

Negativna emotivna stanja mogu nepovoljno utjecati na ishod i tijek bolesti,  na djelotvornost i uspjeh liječenja. Važno je motivirati i poticati bolesnika na sudjelovanje u planiranju i provođenju zdravstvene njege te na samostalnost, a davanjem pozitivnih verbalnih informacija o njegovim postignućima omogućiti mu da se oslobodi osjećaja bespomoćnosti i manje vrijednosti.

Obitelj i socijalna sredina predstavljaju važan čimbenik u liječenju i oporavku svakog bolesnika, pružanjem neposredne fizičke i psihičke podrške. Kako bi ta pomoć bila uspješna i učinkovita potrebno ih je poučiti o:

pitanja

Da bi suradnja bila uspješna potrebno je stvoriti individualni plan za svakog bolesnika i obitelj, uzimajući pritom u obzir: razinu neurološkog deficita, dob, obrazovanje, intelektualne sposobnosti, socijalno-ekonomski status.Potrebno je naučiti bolesnika što može sam uraditi kako bi što kvalitetnije obavljao svoje životne aktivnosti kao i kako da promjenom načina života spriječi moguće komplikacije. Kod bolesnika treba ukloniti misao da samo medicinsko osoblje liječi i naučiti ga da i on sam prihvati odgovornost za svoje zdravlje.Starim osobama treba omogućiti da se u kući osjećaju korisni dokle god to oni mogu, potrebni i poštovani, nikako zanemareni. Oni možda mogu biti dosadni ili staromodni, ali i dobronamjerni. Njih je često „pregazilo“ naše vrijeme, kao što će nas pregaziti vrijeme naše djece. Za njih treba naći vremena i razumijevanja, naći načina kako da ih razveselimo. Nikad ne smijemo dozvoliti da se osjećaju suvišni, a nikako da su na teretu.Osjećaj da su svojim bližnjima na teretu staru osobu dovodi nerijetko do toga da kao izlaz iz tog stanja intenzivno priželjkuje smrt. U dogovoru s obitelji, bilo bi dobro da mu se povjeri kakav mali posao, naročito ako se može koristiti rukama u ležećem položaju. Takvih malih poslova uvijek ima u kući. Ne smijemo ga nakon toga zaboraviti pohvaliti, jer će takvom bolesniku mnogo značiti da još uvijek pomaže, da je ono što čini korisno i cijenjeno.

Za sva dodatna pitanja, nazovite nas

RAZMIŠLJANJA BOLESNIKA I DILEME MEDICINSKE SESTRE

bolesnici razmisljanja

Uslijed straha i neizvjesnosti, često puta uslijed prisutnih bolova ili općeg lošeg stanja, bolesnik se i duševno mijenja, te se mijenja i njegovo ponašanje. Te duševne promjene pokazuju i članovi obitelji jer i oni proživljavaju strah, tjeskobu i neizvjesnost kad vide da netko, njima drag, trpi. Te promjene ponašanja zavisit će i o životnoj dobi, te o individualnim razlikama svakog pojedinca. Najteže je vjerojatno starim, nemoćnim i teško bolesnim osobama, koje bolest trajno veže za postelju, koji su u svojoj starosti i bolesti vrlo usamljeni. Još teže je bolesnicima koji su sami, nemoćni, nepokretni, inkontinentni, a i nemaju obitelj. Takve bolesnike posjećujemo prije svih.

Kako će se oboljeli osjećati, kako će prihvatiti bolesno stanje i kako će reagirati prema svojoj okolini, ovisi o slijedećem:

Najčešći oblici promijenjenog ponašanja su:

U zdravstvenim ustanovama je propisan kućni red dok u kućnim uvjetima „kućni red“ određuju stanje i potrebe bolesnika.

MEDICINSKA SESTRA U ZDRAVSTVENOJ NJEZI U KUĆI

Obavljajući zdravstvenu njegu u kući medicinska sestra znanjem i vještinama prepoznaje probleme bolesnika, njegove mogućnosti i sposobnosti da što kvalitetnije i dostojanstveno nastavi živjeti sa svojom bolešću i/ili posljedicama bolesti. U dogovoru sa bolesnikom i njegovom obitelji, medicinska sestra nastoji uvjete u kući prilagoditi potrebama i stanju bolesnika (odgovarajući krevet, ortopedska pomagala za kretanje, inkontinenciju) i provodi mjere za sprječavanje komplikacija dugotrajnog ležanja i mogućih komplikacija same bolesti.Medicinska sestra u zdravstvenoj njezi u kući često postaje „članom“ obitelji, ali mora neprekidno zadržati autoritet, profesionalnost i dosljednost koje članovi obitelji vrlo brzo izgube. Bolesnik s medicinskom sestrom ostvaruje prisniji kontakt nego s ostalim članovima zdravstvenog tima ili sa članovima obitelji. Upravo tu spoznaju medicinska sestra mora iskoristiti kako bi liječenje i oporavak bili što uspješniji.

medicinska-sestra

Bolesnici u zdravstvenoj njezi u kući često strahuju od neizvjesnosti, trpe bolove i promijenjenog su ponašanja. Često su trajno vezani za krevet i ovisni o pomoći druge osobe. Medicinska sestra pomaže mu kroz zdravstvenu njegu u kući jednom dnevno, najčešće pola sata dnevno, i to samo dva ili tri puta tjedno. Za sve drugo vrijeme medicinska sestra mora educirati članove obitelji ako je bolesnik ima…

U kući bolesnika medicinska sestra izložena je brojnim reakcijama i zahtjevima bolesnika koje ne može ispuniti ili mora zaboraviti. Ako stekne povjerenje bolesnika držeći se osnovnog cilja: poboljšanje stanja i olakšavanje života s bolešću i posljedicama bolesti; bolesnici će bolje i više surađivati.

Dijagnostičko terapeutski postupci u zdravstvenoj njezi u kući vrlo su složeni, a odgovornost je velika. To uvjetuje samostalnost, stručnost i mnogo dodatnih napora.

Za sva dodatna pitanja, nazovite nas

Zbog toga medicinska sestra vodi DOKUMENTACIJU iz koje su vidljiva sva sestrinska zapažanja, postupci, događaji i problemi bolesnika, sa bolesnikom i njegovom obitelji u kući bolesnika.

Medicinska sestra često je izložena socijalnim problemima i sudskim obiteljskim problemima. U zdravstvenoj njezi u kući sestra radi na terenu, putuje po lijepim, kišnim, snježnim i zaleđenim uvjetima. Radi u nekontroliranoj okolini (primjerice uz kućne ljubimce), u otežanim higijenskim uvjetima (nedostatak vode, sapuna), bez struje, obavlja njegu u nezagrijanim prostorijama, na niskim krevetima. U kući se gotovo u pravilu koristi krevet ili kauč koje ukućani koriste za spavanje kad su zdravi ili neadekvatan ležaj jer nemaju postelju.

Kad njegujemo bolesnika koji boluje od zloćudne bolesti, za kojeg znamo da će još kratko vrijeme biti s nama, nastojimo doznati koliko bolesnik o tome zna. Medicinska sestra u zdravstvenoj njezi u kući bolesnika ne smije bolesniku reći svoje mišljenje o trajanju bolesti i života, ali velika je podrška bolesniku i često mu pruža svoje rame. Bolesnik koji sumnja, stalno prati naše ponašanje i izraz lica, te nas pokušava iznenaditi pitanjima.

Tada nastojimo biti vedri, nasmijani, u dobrom  raspoloženju, hrabrimo bolesnika. A nije lako održati stalno lažno vedro i veselo raspoloženje. U kontaktu s bolesnikom moramo biti staloženi, mirni, izbjegavati „teške“ riječi i puno uvjeravanja. To se ne odnosi samo na naše ophođenje s njim nego i na obavljanje svih postupaka. Mirne, odmjerene i spretne kretnje smiruju i bolesnika.