Edukacija bolesnika i članova obitelji je proces tijekom kojeg medicinska sestra organizirano pomaže bolesniku i članovima obitelji da što bolje upoznaju promjene koje su nastale uslijed bolesti te da što uspješnije savladaju nastale poteškoće, spriječe moguće komplikacije a poticanjem samostalnosti bolesnika očuvaju zadovoljavajuću kvalitetu života.

Negativna emotivna stanja mogu nepovoljno utjecati na ishod i tijek bolesti,  na djelotvornost i uspjeh liječenja. Važno je motivirati i poticati bolesnika na sudjelovanje u planiranju i provođenju zdravstvene njege te na samostalnost, a davanjem pozitivnih verbalnih informacija o njegovim postignućima omogućiti mu da se oslobodi osjećaja bespomoćnosti i manje vrijednosti.

Obitelj i socijalna sredina predstavljaju važan čimbenik u liječenju i oporavku svakog bolesnika, pružanjem neposredne fizičke i psihičke podrške. Kako bi ta pomoć bila uspješna i učinkovita potrebno ih je poučiti o:

Da bi suradnja bila uspješna potrebno je stvoriti individualni plan za svakog bolesnika i obitelj, uzimajući pritom u obzir: razinu neurološkog deficita, dob, obrazovanje, intelektualne sposobnosti, socijalno-ekonomski status.

Potrebno je naučiti bolesnika što može sam uraditi kako bi što kvalitetnije obavljao svoje životne aktivnosti kao i kako da promjenom načina života spriječi moguće komplikacije. Kod bolesnika treba ukloniti misao da samo medicinsko osoblje liječi i naučiti ga da i on sam prihvati odgovornost za svoje zdravlje.

Starim osobama treba omogućiti da se u kući osjećaju korisni dokle god to oni mogu, potrebni i poštovani, nikako zanemareni. Oni možda mogu biti dosadni ili staromodni, ali i dobronamjerni. Njih je često „pregazilo“ naše vrijeme, kao što će nas pregaziti vrijeme naše djece. Za njih treba naći vremena i razumijevanja, naći načina kako da ih razveselimo. Nikad ne smijemo dozvoliti da se osjećaju suvišni, a nikako da su na teretu.

Osjećaj da su svojim bližnjima na teretu staru osobu dovodi nerijetko do toga da kao izlaz iz tog stanja intenzivno priželjkuje smrt. U dogovoru s obitelji, bilo bi dobro da mu se povjeri kakav mali posao, naročito ako se može koristiti rukama u ležećem položaju. Takvih malih poslova uvijek ima u kući. Ne smijemo ga nakon toga zaboraviti pohvaliti, jer će takvom bolesniku mnogo značiti da još uvijek pomaže, da je ono što čini korisno i cijenjeno.