Uslijed straha i neizvjesnosti, često puta uslijed prisutnih bolova ili općeg lošeg stanja, bolesnik se i duševno mijenja, te se mijenja i njegovo ponašanje. Te duševne promjene pokazuju i članovi obitelji jer i oni proživljavaju strah, tjeskobu i neizvjesnost kad vide da netko, njima drag, trpi. Te promjene ponašanja zavisit će i o životnoj dobi, te o individualnim razlikama svakog pojedinca.

Najteže je vjerojatno starim, nemoćnim i teško bolesnim osobama, koje bolest trajno veže za postelju, koji su u svojoj starosti i bolesti vrlo usamljeni. Još teže je bolesnicima koji su sami, nemoćni, nepokretni, inkontinentni, a i nemaju obitelj. Takve bolesnike posjećujemo prije svih.

Kako će se oboljeli osjećati, kako će prihvatiti bolesno stanje i kako će reagirati prema svojoj okolini, ovisi o slijedećem:

Najčešći oblici promijenjenog ponašanja su:

U zdravstvenim ustanovama je propisan kućni red dok u kućnim uvjetima „kućni red“ određuju stanje i potrebe bolesnika.